Kukec najavljuje certificiranje hrvatskih franšiza

Hrvatska udruga za franšizno poslovanje najavljuje certificiranje hrvatskih franšiza koje zadovoljavaju europske kriterije. Ljiljana Kukec, predsjednica udruge, u razgovoru za Women in Adria upozorila je na problem važan za cijelu franšiznu zajednicu: poduzetnici ponekad preuzmu ugovor s interneta i smatraju da su time izgradili franšizu, iako iza dokumenta nema odgovarajućih poslovnih temelja.

Certificiranje kao najavljeni korak

U razgovoru objavljenom 27. listopada 2026. Kukec je navela da će udruga, kao članica Europske franšizne federacije, uskoro krenuti s certificiranjem hrvatskih franšiza koje zadovoljavaju europske kriterije. Najavu je povezala s potrebom boljeg praćenja onoga što se događa u hrvatskoj franšiznoj zajednici.

Riječ je o najavljenoj aktivnosti udruge, a ne o potvrdi da je certificiranje već počelo. Kukec u razgovoru nije navela točan datum početka, postupak prijave ni pojedinačne kriterije ocjenjivanja. Za poduzetnike zainteresirane za taj postupak zato je važno razlikovati samu najavu od budućih operativnih uputa.

Kukec je, uz predsjedničku ulogu u hrvatskoj udruzi, predstavljena i kao članica Svjetskog franšiznog vijeća te Upravnog odbora Europske franšizne federacije. Istaknula je da Hrvatska udruga za franšizno poslovanje već godinama projektira franšize za hrvatske i strane marke. Certificiranje je predstavila kao sljedeći korak u radu s domaćim konceptima.

Ugovor s interneta nije gotova franšiza

Najizravnije upozorenje iz razgovora odnosi se na poistovjećivanje ugovora s razvijenim poslovnim modelom. Prema Kukec, takav pristup ne ugrožava samo poduzetnika koji želi širiti svoju marku nego i osobu koja kupuje pravo na poslovanje pod njom.

„Smatram da je najveći problem taj što poduzetnici skinu s interneta franšizni ugovor i misle da imaju franšizu.”

Kukec je objasnila da se time u opasnost stavlja kupac koji pokušava izgraditi posao na temeljima kojih zapravo nema. Njezina primjedba usmjerena je na sadržaj poslovnog odnosa, a ne samo na postojanje potpisanog dokumenta.

Za budućeg primatelja franšize to otvara praktično pitanje: što se točno nalazi iza ponuđenog ugovora? Prije odluke o ulaganju korisno je tražiti jasno objašnjenje poslovnog koncepta, načina njegova prenošenja i obveza obiju strana. To su pitanja za provjeru konkretne ponude, a ne zamjena za buduća pravila najavljenog certificiranja.

Jednako je važno ne pretpostaviti da sama najava certificiranja već daje potvrdu kvalitete bilo kojoj pojedinoj marki. U razgovoru nisu imenovane franšize koje su prošle takav postupak.

Pravna nesigurnost otežava dijeljenje znanja

Kukec među preprekama razvoju hrvatske franšizne zajednice navodi spor i neučinkovit pravni sustav. Prema njezinoj ocjeni, nesigurnost koja iz toga proizlazi utječe na spremnost domaćih poduzetnika da drugima otkriju poslovne tajne.

Poduzetnici se, kako je objasnila, ne žele izložiti takvom riziku i ne znaju kako se mogu zaštititi. Time je izdvojila drugu stranu istog problema: uz potrebu zaštite kupca franšize postoji i potreba da vlasnik koncepta razumije kako zaštititi ono što prenosi partneru.

U razgovoru je upozorila i na slabiju poduzetničku klimu te ulazak u poduzetništvo iz nužde, umjesto iz prepoznate prilike, pozivajući se na globalno istraživanje GEM. Te je okolnosti predstavila kao dio šireg okruženja u kojem se razvijaju domaći franšizni koncepti.

Najava certificiranja zato se nadovezuje na više izazova koje je opisala: razumijevanje samog modela, povjerenje između partnera i zaštitu poslovnog znanja. Pritom nije predstavljena kao zakonska promjena niti kao rješenje za sve navedene prepreke.

Domaći primjeri pokazuju širinu zajednice

Govoreći o potencijalu Hrvatske, Kukec je navela niz domaćih koncepata koji se već godinama koriste franšiznim načinom rasta. Među njima su Mlinar, Body Creator, Cammeo, Narodne novine, Muzej Iluzija, Galileo, Aurodomus, bio&bio i koprivnička pizzeria Fat Cat.

Posebno je izdvojila turističke koncepte Direct Booker iz Dubrovnika, Pointers iz Osijeka i Place2go iz Zagreba kao primjere koji pridonose međunarodnoj konkurentnosti hrvatskih franšiza. Nabrojene marke služe kao primjeri raznolikosti domaće zajednice, a ne kao popis budućih nositelja certifikata.

Središnja poruka razgovora ostaje razlika između potencijala za širenje i pripremljenosti konkretnog modela za partnerstvo. Postojanje domaćih primjera ne uklanja potrebu da se svaka nova ponuda zasebno provjeri.

Praktična poruka: prije kupnje ili razvoja franšize provjerite što stoji iza ugovora. Najavljeno certificiranje pratite kroz konkretna pravila i upute udruge, bez pretpostavke da je postupak već pokrenut ili da pojedina marka već ima potvrdu.